Mekteb

Održavanje rodbinskih veza

Održavanje rodbinskih veza

 

Izraz er-rahim - kojim se u arapskom jeziku označavaju rodbinske veze u općem smislu riječi - u svom osnovnom značenju označava mjesto u kojem se formira fetus, tj. maternicu. Istim tim izrazom nazivaju se svi bližnji koji su imali udjela u jednoj maternici, poput npr. braće i sestara. U tome ih slijede dajdžići i tečići, a potom amidžići i tečići s očevu stranu, budući da su majka i tetka po majci potekle iz iste maternice; isto tako i otac i amidža itd. Prema tome, rodbinske veze su stepenovane, od najbližih prema onima daljnjim.

Održavanje rodbinskih veza svrstava se u prioritetne stvari u islamu. Njihov značaj dolazi neposredno poslije dobročinstva prema roditeljima. U suri En-Nisa'[1]navodi se zapovijed da se izražava jedinstvo Boga uzvišenoga i da se bude u pokornosti Njemu, potom se zapovijeda dobročinstvo prema roditeljima, a zatim održavanje rodbinskih veza: "...I rođacima...", što upućuje na to da rođaci imaju svoja prava koja se prema njima imaju izvršiti još na Ovome svijetu, naime: da se sa njima, na primjeren način, održavaju rodbinske veze. To znači: činiti im samo dobro i od njih odbijati svako zlo, već prema mogućnosti i sposobnosti. Taj odnos poprima različita obličja, shodno stanju bližnjega s kojim se u kontaktu. Ako je, dakle, bližnji siromašan primjereno održavanje rodbinske veze sa njim jest njegovo materijalno potpomaganje. Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: "Sadaka, udijeljena nekom siromahu, jest jedna sadaka, dok je ona sadaka koja se dadne rođaku dvostruka: jedna je sadaka kao takva, a druga je primjereno održavanje rodbinske veze!"

U slučaju da je nekome od rodbine učinjena nepravda, primjereno održavanje rodbinske veze sa njim jeste da mu se pruži pomoć, da mu se dadne podrška i da se pokuša otkloniti nepravda koja mu je nanesena; ako je bolestan, primjereno održavanje rodbinske veze sa njim bit će da mu se ode u posjetu, da mu se stanje učini lakšim, da mu se osnaži povjerenje u Allaha, da se izrazi nada u njegovo ozdravljenje, da se optimistično predstavi njegovo stanje, da se pokaže odgovarajuća pažnja prema njegovoj porodici i djeci, u čemu je njega omela njegova bolest; ako je u zabludi, primjereno održavanje rodbinske veze sa njim bilo bi: da ga se pokuša vratiti na Pravi put, da mu se dadne odgovarajući savjet i da se na jedan nenametljiv, lijep, pažljiv i srdačan način navede na ono što je ispravno, bez naprasitosti i odbacivanja.

Kur'an je pun takvih primjera. Jedan od njih jest, npr. Ibrahimov savjet svome ocu: "O, oče moj, ja se, doista, plašim da te neće dohvatiti kakva kazna od Milostivoga, pa da postaneš prijatelj šejtanov...!" (Merjem, 45) Kada je otac odbio odazvati se riječima svoga sina, sin mu je, kako to kazuje Kur'an, kazao: "Mir s tobom. Ja ću za tebe moliti svoga Gospodara, On je mene uvijek uvažavao!" (Merjem, 47)

Primjeren oblik održavanja rodbinske veze određen je, prema tome, stanjem u kojem se bližnji nalazi. Ovdje treba zapaziti da je, i pored uzajamnih osjećanja bliskosti među braćom i bližom rodbinom, iako su kao takvi poželjni i sastavni su dio ukupnog islamskog ćudoređa, njegovanje rodbinskih veza ipak nešto drugo. Naime, Vjerovjesnik, a.s., kaže: "Ne njeguje rodbinske veze na pravi način onaj koji uzvraća istom mjerom; to na pravi način čini onaj koji održava tu vezu i s onim koji je tu vezu prestao održavati sa njim!"

To znači da se naše istomjerno uzvraćanje dobročinstvom nekome od naših bližnjih ne smatra primjerenim njegovanjem rodbinske veze. Veza, prema tome, podrazumijeva povezanost, tj. vezivanje onoga što se otkinulo i odvojilo. Upravo iz tog razloga jedan od vrhunskih oblika ćudoređa jest taj da čovjek oprosti onome ko se prema njemu ponio nepravedno, da održava vezu i s onim koji je tu vezu s njim prekinuo i da dadne i onome ko je njemu uskratio. To je bio i moral Vjerovjesnikov, s.a.v.s., koji mu je naređen riječima Uzvišenoga: "Ti pribjegavaj oprostu i zalaži se za dobro, a neznalica se kloni!" (El-A‘rāf, 199)

Arapska riječ "er-rahim" (rodbinska veza) izvedena je iz riječi "er-rahma" (milost), koja je, opet, izvedenica iz Allahova imena Er-Rahmān (Milostivi). U jednom hadisu kudsijji[2] Allah, dž.š., za rodbinsku vezu kaže: "Svojom sam te rukom stvorio i ime ti izveo iz Svoga imena, i mjesto ti primaknuo k Sebi... Tako mi Moje časti i dostojanstva Moga, Ja ću održavati vezu s onim koji te bude održavao, a prekinut ću vezu s onim koji te bude kidao!"

Allahovo održavanje veze sa čovjekom znači uputu čovjekovu i milost prema njemu, znači neprekidan dotok Božije podrške. S druge strane, Allahovo prekidanje veze sa njim znači Njegovu srdžbu i kaznu, te uskraćivanje podrške i prepuštanje čovjeka samome sebi što, posljedično, čovjeka vodi u različite oblike nesreće i tegobnosti.

Kur'an na više mjesta skreće pažnju na važnost rodbinskih veza. Kada se, naprimjer, poslanik Musa, a.s., rasrdio na svoga brata Haruna, i kad ga je stao koriti zbog toga što ga nije slijedio - kada je njegov narod stao obožavati tele - Harun je pokušao pobuditi saosjećanje svoga brata podsjećajući ga na rodbinsku vezu; rekao mu je, kako to kazuje Kur'an: "O, sine majke moje, ne hvataj me za bradu moju, i glavu moju!" (Tā-hā, 94), tj. o ti koji si sa mnom dijelio istu maternicu.

Isto tako, kada je Umm Hani', kćerka Ebu Talibova, nakon oslobođenja Mekke, ušla kod Božijega Poslanika, s.a.v.s., tužeći se na svoga brata Aliju ibn Ebu Taliba, nije rekla "moj brat", ni "Alija", već je rekla:

"Božiji Poslaniče, ja sam pružila zaštitu jednom čovjeku, a on, sin moje majke, tvrdi da ga je ubio...!"

"Mi smo, Umm Hani'", kazao joj je Poslanik, "pružili zaštitu onome kome si je i ti pružila!", tj. uvrstili smo ga među one koji su potpali pod našu zaštitu; naša je zaštita obuhvatila i njega.

Kada je Vjerovjesnik, s.a.v.s., jednom ušao kod svoje kćerke Fatime (r.a.) zatekavši je ljutu na svoga muža - koji uslijed toga bijaše izišao iz kuće i otišao u džamiju - upitao ju je: "Gdje ti je amidžić?", a ne: Gdje ti je muž? Kao da ju je, iz obzira prema trenutnoj situaciji, htio podsjetiti na rodbinsku vezu koja ih je vezivala ne bi li tako u njoj pobudio rodbinska osjećanja.

"Desilo se nešto među nama", kazala je ona, "pa me je rasrdio; otišao je ne htijući podnevni odmor provesti kod mene!"

Poslanik ga je tako pronašao opružena u džamiji: s jedne strane mu bijaše spao ogrtač pa se po tijelu bila uhvatila prašina. Poslanik, s.a.v.s., stao je prašinu brisati sa njega, govoreći: "Diži se, prašnjavko! Ustaj, prašnjavko!" Nije se, dakle, ljutito okomio na njega, nije ga čak pitao ni zašto je došlo do ljutnje među njima, i nije se uplitao među supružnike. Aliji se taj nadimak veoma dopao tako da mu je bilo plaho drago kad bi ga neko zovnuo: "O, prašnjavko!"

I u kazivanju o dječaku kojeg je ubio Hidr (a.s.) uzvišeni Allah kaže: "Htjeli smo da im ga Gospodar njihov zamijeni boljim od njega, čestitijim i pažljivijim prema rodbini!", tj. čišćim od njega, i boljim, koji će mnogo bolje paziti rodbinu. Allah, dž.š., isto tako, pojašnjava važnost prava rodbine; kaže: "I rođaci, oni su jedni drugima najprječi, prema Allahovoj Knjizi. Allah, doista, sve zna!" (El-Enfāl, 75)

U obaveze koje podrazumijeva rodbinstvo spada i: zastupanje i zagovaranje dobra, te suzbijanje zla. Nije, dakle, ispravno da brat svog brata ostavi daleko od Allaha, ili da svog rođaka vidi u nekom grijehu, a da mu na primjeren način ne skrene pažnju na to i ne posavjetuje ga na lijep način. To Allah, dž.š., pojašnjava slijedećim riječima: "I traži od svoje čeljadi da namaz obavljaju i budi ustrajan u tome!" (Tā-hā, 132) Pohvalno se izražavajući o Ismailu (a.s.), kaže slijedeće: "On je od svojih ukućana tražio da namaz obavljaju, i zekat daju, i njegov je Gospodar bio zadovoljan njime!" (Merjem, 55)

Neki ljudi pokatkad svoju nebrigu za rodbinom i hladnoću prema njima pravdaju životnim teškoćama i preokupacijama. Međutim, uz sve te teškoće, danas se na raspolaganju imaju sredstva kojih ranije nije bilo: može se poslati telegram i čestitati, izraziti saučešće; može se bolesnima u bolnicu ili kući poslati cvijeće, može se telefonirati, poslati pismo... Može se, dakle, učiniti nešto što će pobuditi osjećaj bliskosti, osjećanje ljubavi, što će rodbinsku vezu održati nepretrgnutom.

Rodbinska veza se apsolutno ne smije prekinuti. Izuzetak je samo jedan: ako je rođak pokvarena osoba od čijeg zla se nije sigurno i s kojim je pespredmetno razgovarati o bilo čemu korisnome, ispravnome; kojemu postojeća rodbinska veza samo još više uvećava njegovu pokvarenost, uobraženost i agresivnost. Čak i tada dužnost je za njega uputiti dovu Bogu da ga uputi na Pravi put, i moliti za oprost njegovih grijeha.  Muslimani u Ibrahimu (a.s.) imaju lijep uzor kada je svome ocu rekao - nakon što je u njega izgubio svaku nadu, kako to navodi Kur'an: "Mir tebi, ja ću se za tebe moliti svome Gospodaru, On je mene uvijek uvažavao!" (Merjem, 47)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: "Ko želi da mu se poveća nafaka i da mu se produži životni vijek - neka njeguje rodbinske veze!"

 

Mr. Mustafa Prljača



[1] Tj. u 36. ajetu, koji u Korkutovom prijevodu glasi: "I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama bližnjim, i komšijama daljnjim, i drugovima, i putnicima, i onima koji su u vašem posjedu!"

[2] Hadis kudsi - posebna vrsta Poslanikovih, a.s., verbalnih iskaza, kojima je on svojim riječima ljudima prenosio poruke Allaha, dž.š., koje nisu sastavni dio Objave (Kur'ana).

Copyright © 2013 Rijaset Islamske Zajednice u BiH