Mekteb

Napuknuta kanta

U Indiji jedan je vodonoša raznosio vodu u dvije kante koje su bile obješene o du­gačkom štapu na njegovom ramenu. Jedna od kanti bila je napuknuta. Dok je čitava kanta stizala do gazdine kuće puna, napuknuta je bila poluprazna. To je potrajalo dvije godi­ne.

Vodonoša bi svaki put uspijevao doni­jeti gazdinoj kući samo kantu vode i polovinu druge. Dok se čitava kanta ponosila sobom, napuknuta se stidjela, jer je samo dijelom bila u poslu.

Nakon dvije godine, napuknuta kanta je pored rijeke progovorila vodonoši:

- Stidim se sama sebe, hoću da ti se izvinem.

- Zašto? - upitao je vodonoša.

- Zato što zbog pukotine iz koje curi voda, već dvije godine svoj posao obavljam samo jednim djelom, pa zbog toga ti ne zaradjuješ onoli­ko koliko se trudiš, ti više radiš ­-odgovori kanta.

 

Vodonoša na to odgovori:

 

- Kada se budemo vraćali gazdinoj kući, želim da pogledaš cvijeće pored puta.

 

 
I zaista je kanta, dok su se penjali, pored puta ugledala divlje cvijeće, obasjano suncem. Ali je na kraju puta vidjela da je opet izgubila pola kante vode, pa se rastužila i izvinula vodonoši.
 
On ju je upitao:

 

 

 

 
- Zar nisi primijetila da je cvijeće izraslo samo sa tvoje strane puta, dok ga na strani druge kante - nema? To je zato što sam znao za tvoj nedostatak i što sam to iskoristio. Sa tvoje strane puta posijao sam sjeme i svaki put kada bi se vraćali sa rijeke, ti si ga zalijevala. Već dvije godine ja to cvijeće berem i njime uk­rašavam trpezu svoga gazde. Da ti nisi bila onakva, u toj kući ne bismo doživjeli ovu lje­potu. Svi mi imamo svoje nedostatke. Svi smo napuknute kante. Ne bojte se svojih nedostataka.

 

Copyright © 2013 Rijaset Islamske Zajednice u BiH