Mekteb

Hej Vatan

Onog časa kad nam oči
ovaj svijet ugledaše,
zbog rastanka sa Izvorom
bolnom suzom proplakaše.

 

Taj plač dječji što se čuje
glas je naja što kazuje
tužnu pjesmu svaki dan:

Hej, Vatan! Hej, Vatan!

 

Gdje ostaše oni časi
kad nas ovdje nije bilo.
Da ne boli taj rastanak
ne bi srce krvarilo
ko glas naja noć i dan:

Hej, Vatan! Hej, Vatan!

 

Šta nam budi uspomene,
šta nas zove u sjećanja,
pa nam ovdje stanka nema,
i to znamo bez učenja.
Čežnja su nam java, san:

Hej, Vatan! Hej, Vatan!

 

Domovina naša nije
dunjaluka ovog jad.
Putnici smo u prolazu,
pod vječite sreće hlad.

 

Mi plačemo kad volimo
i u dovi dok molimo
dušom zbori svaki dan:

Hej, Vatan! Hej, Vatan!

 

Pod kopita naših konja
Džennet svoje rijeke lije.
Žedni jure konjanici
mjestu gdje se i smrt pije.
Ovo nije, brate, san:

Hej, Vatan! Hej, Vatan!

 

Budno čuvaj svoj iman!
Hej, Vatan! Hej, Vatan!

Copyright © 2013 Rijaset Islamske Zajednice u BiH